Izvori za priče: Internet
300 riječi – 1,5 minuta
Iako mnogih divnih priča još uvijek nema online, Internet je izvrstan izvor priča koje nemaju copyright, pa ih možete bez puno zavrzlama pripovijedati, prevoditi i dijeliti. Evo nekoliko mojih omiljenih mjesta – sva na engleskom.
Fairytalez.com – najnovije i najdraže otkriće, s preko 2.500 bajki i priča iz cijeloga svijeta. Možete ih pretraživati po regijama ili autorima i zbirkama. Također možete objavljivati svoje bajke na njihovim stranicama — moje su ovdje.
SurLaLune – jedna od stranica kojima se vraćam otkad sam počela pripovijedati. Obrađene su neke od najpoznatijih vrsta priča, s detaljnim fusnotama i poveznicama na slične priče u drugim kulturama.
Knjige priča za djecu – nedavno je objavljena kolekcija iz Baldwin Library of Historical Children’s Lliterature sa Sveučilišta na Floridi. Navedeni link vodi do knjiga bajki, ali možete pogledati i ostale knjige, ako kliknete ovdje.
D. L. Ashliman – umirovljeni profesor sa Sveučilišta u Pittsburghu održava ovu stranicu na kojoj možete pronaći cijelo bogatstvo najrazličitijih priča, predaji i bajki.
Aaron Shepard — stranica s nizom priča, kategoriziranih prema temama te detaljno razrađenima po broju riječi, kulturi i primjerenoj dobi. Ima i dodatnog materijala o pripovijedanju.
Braća Grimm – ovdje su na adresi projekta Gutenberg, gdje možete pronaći još hrpu drugih knjiga, na raznim jezicima svijeta
Andrew Lang – popularni kolekcionar priča iz Engleske, objavio je niz zbirki s pričama iz cijeloga svijeta. Na stranici postoje poveznice na svaku zasebno.
Sacred Texts – još jedno mjesto na kojem možete naći mnoštvo objavljenih knjiga, ali zahtijeva određenu količinu vremena i živaca da se sve prekopa.
Stories to Grow By – manje se koristim ovom stranicom, ali je dobra ako radite s mlađom djecom.
Budističke priče – ovdje i ovdje možete pronaći priče iz budističke tradicije.
Priče sjevernoameričkih Indijanaca – 1.400 priča razvrstanih po plemenima i vrlo jednostavne za pretraživanje.
Sufi priče – na linku možete doslovno prolistati i pročitati knjigu Priče derviša koju je objavio Idries Shah.
Imate li svoje najdraže internetske izvore? Koji su?
Glas kao alat
400 riječi – 2 minute
Ako radite s glasom kao ja — kao nastavnik, konferencijski prevoditelj, pripovjedač — možda vam mogu pomoći neki od sljedećih načina na koji se brinem za svoj.
- Vježbi za glas ima puno, pa sam sretna što sam ih učila direktno od glumaca i pripovjedača. Moj omiljeni set prije nastupa ide ovako:
- Ssss – tiho, kroza zube ispušta se glas nalik siktanju, koliko god dugo možete izdržati a da ponovno ne udahnete.
- Mmm – isto kao gore (vježba se i duljina daha), samo se polako počinju koristiti i glasnice.
- Aaaa – ponovno se polako ispušta dah, ovaj put tako da se vokalizira. Ovo ponavljam sve dok mi glas ne postane čist.
- Svi samoglasnici – izgovaram ih prenaglašeno, da razgibam usnice.
- Jezikolomke – za rasplitanje (i zaplitanje!) jezika ništa bolje nego ponoviti xyz puta: Na vrh brda vrba mrda. Na štiku se suši škotski šosić. Čipka čipku načipkala. Ili koju drugu, po osobnom izboru.
- Također je važno razgibati vrat i ramena, za što koristim sljedeće vježbe. Pri tom je bitno je sve pokrete izvoditi polako i nježno, da se ne bi oštetili kralješci ili ligamenti. Ova vrsta „higijene“ vratne kralježnice može se raditi i za prevenciju glavobolja i migrena.
- Naginjanje glave naprijed – natrag (sporo klimanje)
- Naginjanje glave lijevo – desno (doticanje ramena jednim pa drugim uhom)
- Rotiranje glave lijevo – desno (kao kad prelazite cestu)
- Vrtnja glave ukrug na jednu i drugu stranu
- Kruženje ramenima naprijed pa natrag
- Dani šutnje. Ovo nije uvijek lako izvesti, ali ako možete, čini čuda! Povremeno si pokušam priuštiti dan u kojemu uopće ne govorim, a ponekad niti ne pišem, nego samo čitam i slušam.
- Nemojte jesti orahe! Ozbiljno: štete glasu. Ovaj sam savjet čula od profesionalnoga glumca. Jedan od načina kako se rade spačke mladim glumcima jest da im preporučite jedenje većih količina oraha.
- Prva pomoć. Moji omiljeni načini liječenja upale grla ili prenapregnutih glasnica su:
- Propolis i med. Uvijek uzmem domaći propolis, na žličicu (ne u spreju). Desetak kapi + mala žlica meda do sad je uspješno izliječila svaku manju upalu ili problem.
- Topli čaj (osobito đumbir, metvica ili sladić). Stavite manje limuna, ako ste poderali glanice.
- Parenje / Inhalacija – zagrijte vodu do ključanja, prebacite ručnik preko glave i polako udišite paru.
- I, naravno, pijte puno vode! Osobito pred nastup (a i inače) izbjegavajte slatka i gazirana pića.
Inventura
Nakon blagdana i veselja oko početka nove godine, napravila sam pripovjednu inventuru za prošlu godinu. Tako sam saznala da sam u 2018. godini imala:
Objavljenih priča
Prevedenih priča
Objava na blogu
Pripovjednih nastupa diljem lijepe naše
Radionica kreativnog čitanja za djecu
Različitih priča uvježbanih (i više)
Slušatelja (i više)
Svima koji su to omogućili pozivima, ljubavlju prema pričama, slušanjem, čitanjem, prisustvovanjem ili na bilo koji drugi način — veliko HVALA!
Pripovjedni susret
Izvori za priče: Knjige
230 riječi – 1 minuta
„Gdje nađeš sve te priče?“ pitanje je koje vrlo često čujem. Budući da smatram kako je bitno dijeliti priče s drugima, slijedi nekoliko meni omiljenih izvora iz knjiga. (O drugim izvorima više ću pisati u nekom od sljedećih blogova.)
Jozo Vrkić: „Narodne bajke“ i „Narodne predaje“ – koliko god pripovijedam priče prema jednom od naših najpoznatijih priređivača i prerađivača, nikad mi ne dosade i nikad ne izostane divljenje i čuđenje publike.
Clarissa Pinkola Estes: „Žene koje trče s vukovima“ – suvremeni klasik, ne samo po prekrasno ispričanim pričama, nego i zbog obilja psihoanalitičkog pristupa koje istražuje njihova duboka značenja.
Braća Grimm: „Bajke i priče“ – osobito ih rado pripremam iz izdanja Mozaik knjige te prijevoda na hrvatski knjige Phillipa Pullmana, jednog od živućih velikana pisanoga pripovijedanja.
Neil Philip: „Ilustrirana knjiga bajki“ – lijepo ispričane i dobro istražene priče, s puno dodatnog materijala i podataka o svakoj.
Peter Christen Asbjørnsen i Jørgen Moe: „Istočno od sunca, zapadno od mjeseca“ – iscrpna i prekrasno pisana knjiga norveških bajki i priča. Mnoge su poznate iz europske tradicije, ali ima i nekih koje sasvim sigurno nikad nigdje niste čuli.
Vojtech Zamarovsky: „Junaci antičkih mitova“ – nezaobilazan izvor za grčku i rimsku mitologiju, koji doslovno koristim desetljećima i nikad me ne ostavi na cjedilu.
„Hrvatske narodne pripovijetke“ – niz zbirki koje se danas prvenstveno nalaze po antikvarijatima, a izdane su sredinom prošlog stoljeća.
U starim izdanjima slavne biblioteke Vjeverica također se mogu pronaći priče braće Grimm, Charlesa Perraulta, A. S. Puškina, kao i norveške, talijanske i druge bajke.
Priče mogu rastjerati tamu
270 riječi — 1,5 minuta
U svom romanu „Zaposjedanje“, britanska autorica Antonia Susan Byatt govori o studenom kao prvom od dva Crna mjeseca. Sve do Božića i povratka sunca, u Bretanji je – priča ona – bio običaj rastjerivati tamu tako da se ljudi okupe i pripovijedaju, često uz neki posao.
U Hrvatskoj je dugo vremena bilo slično. I kod nas se pripovijedalo zimi, za večerom ili uz vatru, ali također i uz razne poslove: kad se prelo, obrađivalo kukuruz, na ispaši ili dok se pekla rakija. Pripovijedanjem se također kratilo vrijeme provedeno na putovanju, u bolnici ili vojsci. S dolaskom radija, a osobito televizije, takve su situacije postale sve rjeđe. Danas se pripovijeda uglavnom djeci i uglavnom tijekom posebno osmišljenih događaja koji su odmaknuti od svakodnevnog života i rada. Mnoge su priče zaboravljene, dok su druge završile na stranicama knjiga, pa ih eventualno možemo čitati, često samo za sebe.
Ali, kao što je primijetila Sabina iz „Zaposjedanja“, zapisanoj priči kao da nedostaje života – jer nema pripovjedačevog daha da je oživi. Priče su prekrasne na papiru, ali tek kad ih izgovorimo pred drugima, kad im udahnemo život pripovijedanjem, dobivaju stvarnu moć da rastjeraju tamu i povežu ljude.
Ono što sam često doživjela kao pripovjedačica je da nam to i dalje treba. Rijetko se nađe netko da ne uživa u pripovijedanju, u živoj riječi koja se dijeli između kazivača i publike. U mračna vremena — bilo osobna, bilo globalna — priča je poput svjetla. Možda je maleno, ali nam pomaže da vidimo sebe i druge. Ta njezina moć još uvijek postoji i prepoznaje se, samo trebamo otkriti načine kako da je iskoristimo u novom dobu.
Kakve ćete priče pričati ovog studenog?
Pripovjedna pomagala: kocke i karte
220 riječi — 1,5 minuta
Osim za društvene igre, kocke i karte mogu se koristiti i za pripovijedanje. Bilo da ih napravite sami ili koristite već postojeće, mogu vam pomoći da ispričate već poznatu priču, napravite u njoj preokret ili ispričate sasvim novu.
Nekoliko ideja za rad s kartama i kockama:
- Odaberite već postojeću pripovjednu shemu (na primjer, ovakvu), pa odaberite svoje omiljene slike da predstavljaju pojedine etape priče.
- Izvucite određen broj slika (5 do 7 najbolje funkcionira), poredajte ih u niz i ispričajte priču u kojoj se događaji nižu prema kartama. Može se raditi o izmišljenoj priči ili nekoj koju već znate, a na koju vas slike asociraju.
- U većoj skupini ili društvu, neka svatko izvuče ili odabere sliku, pa se izmjenjujte u pripovijedanju priče.
- Pokušajte ispričati istu priču kroz prizmu različitih slika — kako je pojedini lik ili mjesto doživjelo koji dio priče. Izvrsno je za vježbanje različitih gledišta i empatiju.
- Ispričajte priču naopačke! Krenite od jedne slike: opišite je, a zatim izvucite novu i predstavite je kao razlog zašto je došlo do one prethodne. Idite unatraške, gradeći priču kao otkrivanje uzroka.
- Bacite kockice ili izvucite nekoliko karata, pa složite šašavu rečenicu od čim više slika. Zatim ih bacite ili izvlačite ponovno, pa onu sliku koja se ponavlja uzmite za temelj priče. Napravite novu rečenicu i ponovite onoliko puta koliko vam se sviđa.
Imate li omiljeni način na koji koristite kocke, karte ili slike za pričanje priča?
Pripovjedači bez granica
150 riječi — 1 minuta
Sigurno ste već čuli za liječnike bez granica — a jeste li znali da postoje i pripovjedači bez granica?
Priče iscjeljuju, kako one koji ih pričaju, tako i one koji ih slušaju.
Jedan od poziva na koji se odlučuju pripovjedači, bilo profesionalni bilo amateri, jest pripovijedanje priča u svrhu iscjeljivanja i pomoći. Bilo da se radi o ratom zahvaćenim područjima ili mjestima na kojima vlada dugogodišnji mir, uvijek postoje oni kojima priče trebaju zbog svoga ljekovitog utjecaja, utjehe koju pružaju i ohrabrenja koje nude. Bilo da se radi o bolesnima, izbjeglima, traumatiziranima ili samo potištenima i umornima , pripovijedanje donosi olakšanje i užitak.
Kao što piše na stranicama pripovjedača bez granica, priče nam osnažuju maštu, grade mostove među ljudima i kulturama te nam pomažu da izgradimo unutarnji dom.
Ovaj vikend u Sarajevu se održava međunarodna konferencija pripovjedača bez granica i presretna sam što ću na njoj sudjelovati!
Vodonoše i plodonoše
1020 riječi — 5 minuta
S kolegicama Erikom i Dašom sutra (29. rujna) nastavljam ciklus Snažnih žena 2018. Večer kreative i priča ovaj je put na temu ića i pića, pa pripovijedamo o vodonošama i plodonošama — ženama koje napajaju i hrane one oko sebe kao i same sebe. Imate li priču od koje će nam porasti zazubice? Ili biste rado takve poslušali? Pridružite nam se još jednom u Vestigiumu od 18 sati.
Više o samom događaju možete pročitati ovdje.
Mada ću ovaj put izvoditi druge priče, evo jedne kratke, a meni drage pripovijesti s ranijih “Snažnih žena”, kad smo plesale:
Jezer-zvona
U zemlji koja se ugnijezdila među mnogim brežuljcima vladala je mlada kraljica kojoj je baka na samrti ostavila krunu i ključeve od riznice. Kad se spustila stubama da prouči svoje nasljeđe, kraljica tamo nađe neizmjerno bogatstvo. Među ostalim, bijahu tu i dva velika, teška i prekrasno izrađena zvona koja su stajala na svojim postoljima u posvemašnjemu muku.
Kraljici ovako rekoše: „Zvonima nedostaju jezičci. Prorečeno je da, dok zvona ne zazvone, Vaše Veličanstvo neće biti u stanju progovoriti, nasmijati se, niti zaplesati.“
I, doista, mlada kraljica bijaše tiha i ozbiljna, a stopala kao da joj za zemlju bijahu prikovana. Ona naredi da se imaju napraviti novi jezičci, ali činilo se da niti jedan ne pristaje. Dala je po zvonima lupati maljevima, no zvuk što su ga proizveli bijaše sasvim kriv. Konačno uvidje da nema druge nego da izda proglas kojim će zaiskati pomoć.
„Onoga tko pronađe jezičke za zvona, kraljica će bogato nagraditi“, javljali su glasnici u svakomu zakutku njezinoga kraljevstva, pa i u susjednima.
Tako obznana dođe i do ušiju kralja neke obližnje zemlje dok je sjedio za stolom s kupom vina u rukama. Često je taj kralj uza se držao kupe pune vina, jer je svaki dan i čas svoga života provodio pijući te nikad ne bijaše trijezan, a kraljevstvom su mu upravljali savjetnici i rođaci.
Razlog njegovu pijanstvu ležao je u davnoj prošlosti, dok još ne bijaše okrunjen.
Imao je, naime, brata što mu bijaše srcu drag i s kojim je brojne dane proveo u igri a noći u razgovorima. Svakoga su ljeta odlazili do jezera, mada bijahu upozoreni da su mnogi prije njih zaplutali po jezeru s trbuhom prema dolje, jer je u jezeru živjela rusalka. Dva se kraljevića nisu obazirala na takve savjete, već su uranjali i plivali u zelenim vodama, nalazeći u takvim zabavama osvježenje i radost.
Jednoga jasnog i lijepog dana, zamijetiše da nešto svjetluca na dnu jezera. Kraljevićev brat skoči prvi, ali ne ispliva. Na koncu ga nađoše kako pluta na trbuhu, jer su one blistave stvari, koje je pokušao izvući, bile previše teške. Od toga dana, kraljević više nije ronio niti plivao ni u kakvoj vodi. Stao se utapati u piću, što nije prestalo kad postade kraljem.
Kralj je sada znao da su one stvari što mu ih brat bijaše pokušao izvući iz jezera ništa drugo doli jezičci za kraljičina zvona. No ovako pomisli: „Bolje da više nitko ne skonča u onomu jezeru, roneći za jezičcima, čak ni ako bi to možda pomoglo onoj kraljici.“ I stoga glasnika otpusti bez riječi.
Iste ga noći, međutim, posjeti duh njegova brata. Voda mu je tekla s kose i odjeće dok je preklinjao kralja da se vrati do jezera. Ujutro kralj odmahne rukom na san, smatrajući da ga je izazvalo vino pomiješano s riječima iz onoga glasnika što ga je kraljica poslala.
No sljedeće ga noći ponovno posjeti bratova prikaza i ponovno ga je preklinjao da pronađe jezičke za zvona. Ujutro uz krevet bijaše lokvica vode, koju je kralj dao ukloniti s poda, mada nije mogao iz misli.
A kad mu se bratov duh ukaže i treći put, više ga nije mogao zanemariti. Sad je kralj znao da san nije lažan, pa toga dana ne popije niti jednu kupu vina. Umjesto toga, zajaši svoga vranca i zabrani ikomu da ga slijedi te se ravnom cestom uputi do rusalkina jezera.
Tamo kralj stade na isto mjesto na kojemu je stajao kad bijaše izgubio brata i zaroni u jezero upravo kao što i brat mu bijaše učinio. Prvoga puta jedva da je uspio zaroniti dovoljno duboko da dotakne jezičke. Drugi ih je put uspio obujmiti rukama te istom spoznao da su preteški da bi ih sam podigao te da će se i on utopiti nastavi li. No treći je put kralju prišla sama rusalka i upozorila ga da prestane s uzaludnim pokušajima.
„Već sam isto rekla tvomu bratu, ali nije me poslušao,“ reče ona. „Sada je tek jedan od brojnih duhova i prikaza što truju moje jezero, ne pronašavši ni mira ni spokoja nakon smrti u ovim vodama. Pođi, radije, do kraljice i zatraži neka ona donese svoja zvona meni, jer prvo moraju zazvoniti pod površinom jezera.“
Kralj izroni iz jezera pljujući vodu po travi te učini kako ga je rusalka naputila. Pripremio je veliku svitu i uputio se do zemlje one mlade kraljice koja i dalje ne bijaše u stanju govoriti, smijati se niti plesati. Stade pred nju te joj ispriča sve što se zbilo, a ona ga brižljivo sasluša.
Tada naredi da se zvona izvade iz riznice, stave na kočije i u dugačkoj povorci odvezu do jezera. Brojne su ruke radile ne bi li ih pomaknuli s postolja i konačno spustili na samo dno. Tamo je rusalka postavila jezičce na njihova mjesta i zvona povezala užetima, ali kako – to nitko na obali nije znao.
Zvona tada zazvoniše, a od toga se zvuka svi duhovi i prikaze utopljenika podigoše iz jezera u zrak, poput magle nad vodama. Među njima bijaše i kraljev brat, koji se prvo nakloni kralju i kraljici prije nego li se pridružio prikazama što su vijorile na vjetru.
Dok su odlazile svojim putem, oslobođene čete podigoše zvona iz jezera te ih poniješe sa sobom, jezdeći preko neba. Objesiše ih potom na najviši toranj kraljičine palače, pa zvona otamo ponovno zaječaše. Ljudi su iz cijeloga kraljevstva izašli iz kuća sa suzama u očima te vidješe svoju kraljicu koja se vraćala niz putove i ceste. Pjevala je, smijala se i plesala, a svi joj se u tomu pridružiše.
A što bijaše s onim kraljem? On je primio svoju nagradu i ne provede pijan niti jedan više dan u životu.