Kategorija: mitovi

Objavljeno

Izvori za priče: Internet

300 riječi – 1,5 minuta

Iako mnogih divnih priča još uvijek nema online, Internet je izvrstan izvor priča koje nemaju copyright, pa ih možete bez puno zavrzlama pripovijedati, prevoditi i dijeliti. Evo nekoliko mojih omiljenih mjesta – sva na engleskom.

Fairytalez.com – najnovije i najdraže otkriće, s preko 2.500 bajki i priča iz cijeloga svijeta. Možete ih pretraživati po regijama ili autorima i zbirkama. Također možete objavljivati svoje bajke na njihovim stranicama — moje su ovdje.

SurLaLune – jedna od stranica kojima se vraćam otkad sam počela pripovijedati. Obrađene su neke od najpoznatijih vrsta priča, s detaljnim fusnotama i poveznicama na slične priče u drugim kulturama.

Knjige priča za djecu – nedavno je objavljena kolekcija iz Baldwin Library of Historical Children’s Lliterature sa Sveučilišta na Floridi. Navedeni link vodi do knjiga bajki, ali možete pogledati i ostale knjige, ako kliknete ovdje.

D. L. Ashliman – umirovljeni profesor sa Sveučilišta u Pittsburghu održava ovu stranicu na kojoj možete pronaći cijelo bogatstvo najrazličitijih priča, predaji i bajki.

Aaron Shepard — stranica s nizom priča, kategoriziranih prema temama te detaljno razrađenima po broju riječi, kulturi i primjerenoj dobi. Ima i dodatnog materijala o pripovijedanju.

Braća Grimm – ovdje su na adresi projekta Gutenberg, gdje možete pronaći još hrpu drugih knjiga, na raznim jezicima svijeta

Andrew Lang – popularni kolekcionar priča iz Engleske, objavio je niz zbirki s pričama iz cijeloga svijeta. Na stranici postoje poveznice na svaku zasebno.

Sacred Texts – još jedno mjesto na kojem možete naći mnoštvo objavljenih knjiga, ali zahtijeva određenu količinu vremena i živaca da se sve prekopa.

Stories to Grow By – manje se koristim ovom stranicom, ali je dobra ako radite s mlađom djecom.

Budističke priče – ovdje i ovdje možete pronaći priče iz budističke tradicije.

Priče sjevernoameričkih Indijanaca – 1.400 priča razvrstanih po plemenima i vrlo jednostavne za pretraživanje.

Sufi priče – na linku možete doslovno prolistati i pročitati knjigu Priče derviša koju je objavio Idries Shah.

Imate li svoje najdraže internetske izvore? Koji su?

Objavljeno

5 pozitivnih učinaka priča

250 riječi — 1,5 minuta

  1. Razvijaju govorne vještine i rječnik

    Redovno slušanje priča, kroz bilo čitanje bilo pripovijedanje, čini čuda kad su jezične kompetencije u pitanju! Djeca koja slušaju više priča, lakše se izražavaju, imaju manju tremu i prije dođu do izražaja među vršnjacima.

  2. Olakšavaju učenje

    Sve je jednostavnije naučiti kad se prikaže kroz dobru pripovijest — tako je bilo još u najranije doba, kad su se kroz mitove objašnjavale prirodne pojave ili društvena pravila. Ali jednako se odnosi i na suvremenu školu — kako društvene predmete poput povijesti ili jezika, tako i prirodne znanosti. Danas se čak i u matematici pripovijeda, pa cijeli udžbenici koriste primjerice priče Ivane Brlić Mažuranić da bi predmet približili djeci.

  3. Potiču emocionalnu inteligenciju

    Dokazana je činjenica (na primjer, ovdje) da se, slušajući priče, uživljavamo u likove i razvijamo empatiju. Ljudi koji čitaju ili slušaju priče, lakše suosjećaju s drugima te razvijaju sposobnost promatranja situacije s više gledišta. Time pomažu povezivanju pojedinaca, ali i čitavih skupina

  4. Povezuju s kulturom i baštinom

    Svaka priča nosi neizbrisiv pečat vremena i mjesta na kojemu je nastala. Čak se i bajke, te svevremenske pripovijesti, razlikuju od mjesta do mjesta po detaljima, pa čak i cijelim ulomcima (znate li kako glasi hrvatska Pepeljuga?) Slušajući priče, možemo se upoznati sa čitavim svijetom.

  5. Opuštaju

    Nije čudo da se priče često slušaju pred spavanje. Tko ne voli utonuti u san uljuljkan u ugodne riječi, drage junake i zanimljive događaje? Na isti se način mogu koristiti i kako bi se stvorila oaza mira tijekom dana. Recimo, ovako:

Jeste li danas čuli koju dobru priču?

Objavljeno

Petoljetka u Varaždinu

200 riječi — 1 minuta

Ovih dana proslavljam petu obljetnicu svoga prvog javnog nastupa. Onoga od kojeg vam se noge odrežu, kad se usudite izaći iz priče i pogledati prema publici, pa shvatite koliko vas očiju promatra. Onog istog na kojem sam odlučila da ću, kamo god da me život odnese, uvijek biti pripovjedačica.

Vrijeme radnje: kolovoz 2013. Mjesto radnje: varaždinski Špancirfest. (Je li slučajnost da kroz koji dan u istom gradu sudjelujem u 2. konferenciji o pripovijedanju – Kopriva?) Nastupala sam kao dio programa Udruge Lotos i pripovijedala indijski mit o Siti i Rami, u tradicionalnoj nošnji i koristeći ručno izrađene lutke. Priča je to o ljubavi, vjernosti i upornosti, koja se već tisućama godina sluša, katkad i danima, u klasičnim izvedbama Ramayane diljem indijskoga potkontinenta. Ali čak i u najstarijim pričama ima nešto novo svaki put kad se pripovijedaju. Za mene je to bio doživljaj života.

Jer, mada sam do tada skoro svakodnevno pripovijedala najmanje pet godina – uglavnom svojoj djeci i njihovim prijateljima – bilo je nešto sasvim posebno učiniti to pred tolikim slušateljstvom. Tišina koja je vladala unatoč brojnosti publike, široke oči, ona posebna energija koja se stvori zahvaljujući priči između onoga tko je kazuje i onih koji je upijaju – ne pretjerujem kad kažem da je to bila najdivnija prekretnica u mom životu. Tamo sam po prvi put iskusila kako se priče, ma koliko bile izuzetne kad su napisane, oživotvoruju u ušima i na usnama.

Prije Varaždina priče sam pripovijedala; nakon Varaždina priče živim.

Pravila privatnosti Ponosno pokreće WordPress