Kategorija: čitanje

Objavljeno

Izvori za priče: Internet

300 riječi – 1,5 minuta

Iako mnogih divnih priča još uvijek nema online, Internet je izvrstan izvor priča koje nemaju copyright, pa ih možete bez puno zavrzlama pripovijedati, prevoditi i dijeliti. Evo nekoliko mojih omiljenih mjesta – sva na engleskom.

Fairytalez.com – najnovije i najdraže otkriće, s preko 2.500 bajki i priča iz cijeloga svijeta. Možete ih pretraživati po regijama ili autorima i zbirkama. Također možete objavljivati svoje bajke na njihovim stranicama — moje su ovdje.

SurLaLune – jedna od stranica kojima se vraćam otkad sam počela pripovijedati. Obrađene su neke od najpoznatijih vrsta priča, s detaljnim fusnotama i poveznicama na slične priče u drugim kulturama.

Knjige priča za djecu – nedavno je objavljena kolekcija iz Baldwin Library of Historical Children’s Lliterature sa Sveučilišta na Floridi. Navedeni link vodi do knjiga bajki, ali možete pogledati i ostale knjige, ako kliknete ovdje.

D. L. Ashliman – umirovljeni profesor sa Sveučilišta u Pittsburghu održava ovu stranicu na kojoj možete pronaći cijelo bogatstvo najrazličitijih priča, predaji i bajki.

Aaron Shepard — stranica s nizom priča, kategoriziranih prema temama te detaljno razrađenima po broju riječi, kulturi i primjerenoj dobi. Ima i dodatnog materijala o pripovijedanju.

Braća Grimm – ovdje su na adresi projekta Gutenberg, gdje možete pronaći još hrpu drugih knjiga, na raznim jezicima svijeta

Andrew Lang – popularni kolekcionar priča iz Engleske, objavio je niz zbirki s pričama iz cijeloga svijeta. Na stranici postoje poveznice na svaku zasebno.

Sacred Texts – još jedno mjesto na kojem možete naći mnoštvo objavljenih knjiga, ali zahtijeva određenu količinu vremena i živaca da se sve prekopa.

Stories to Grow By – manje se koristim ovom stranicom, ali je dobra ako radite s mlađom djecom.

Budističke priče – ovdje i ovdje možete pronaći priče iz budističke tradicije.

Priče sjevernoameričkih Indijanaca – 1.400 priča razvrstanih po plemenima i vrlo jednostavne za pretraživanje.

Sufi priče – na linku možete doslovno prolistati i pročitati knjigu Priče derviša koju je objavio Idries Shah.

Imate li svoje najdraže internetske izvore? Koji su?

Objavljeno

Izvori za priče: Knjige

230 riječi – 1 minuta

„Gdje nađeš sve te priče?“ pitanje je koje vrlo često čujem. Budući da smatram kako je bitno dijeliti priče s drugima, slijedi nekoliko meni omiljenih izvora iz knjiga. (O drugim izvorima više ću pisati u nekom od sljedećih blogova.)

Jozo Vrkić: „Narodne bajke“ i „Narodne predaje“ – koliko god pripovijedam priče prema jednom od naših najpoznatijih priređivača i prerađivača, nikad mi ne dosade i nikad ne izostane divljenje i čuđenje publike.

Clarissa Pinkola Estes: „Žene koje trče s vukovima“ – suvremeni klasik, ne samo po prekrasno ispričanim pričama, nego i zbog obilja psihoanalitičkog pristupa koje istražuje njihova duboka značenja.

Braća Grimm: „Bajke i priče“ – osobito ih rado pripremam iz izdanja Mozaik knjige te prijevoda na hrvatski knjige Phillipa Pullmana, jednog od živućih velikana pisanoga pripovijedanja.

Neil Philip: „Ilustrirana knjiga bajki“ – lijepo ispričane i dobro istražene priče, s puno dodatnog materijala i podataka o svakoj.

Peter Christen Asbjørnsen i Jørgen Moe: „Istočno od sunca, zapadno od mjeseca“ – iscrpna i prekrasno pisana knjiga norveških bajki i priča. Mnoge su poznate iz europske tradicije, ali ima i nekih koje sasvim sigurno nikad nigdje niste čuli.

Vojtech Zamarovsky: „Junaci antičkih mitova“ – nezaobilazan izvor za grčku i rimsku mitologiju, koji doslovno koristim desetljećima i nikad me ne ostavi na cjedilu.

„Hrvatske narodne pripovijetke“ – niz zbirki koje se danas prvenstveno nalaze po antikvarijatima, a izdane su sredinom prošlog stoljeća.

U starim izdanjima slavne biblioteke Vjeverica također se mogu pronaći priče braće Grimm, Charlesa Perraulta, A. S. Puškina, kao i norveške, talijanske i druge bajke.

Objavljeno

Četiri različita glasa u pripovijedanju

250 riječi — 1,5 minuta

Ljetos sam bila na radionici Tee Tulić “U potrazi za glasom” i otada puno razmišljam o tome na koje mi je sve načine glas bitan u pripovijedanju. Evo ih nekoliko, od kojih ću svaki naknadno obraditi u opsežnijem tekstu:

  1. Glas kao oruđe — u pripovijedanju, glas je osnovni alat kojim se služim, pa ga je potrebno paziti i njegovati kako bi bio dovoljno jasan i čujan. Vježbe za glasnice, vježbe disanja, vježbe za usta i jezik samo su neki od načina kako se kao pripovjedačica, slično glumcima, pripremam za izvedbu.
  2. Glas kao efekt — bilo da dajem zasebne glasove svakom liku ili popratim pripovijedanje zvučnim efektima (šuštanjem, kliktanjem, kašljanjem, smijanjem), modulacije glasa obogaćuju svaku izvedbu.
  3. Glas osobnih iskustava — varijanti priče ima onoliko koliko ima pripovjedača koji je izvode. Priča može biti posve ista, a da je različite osobnosti izvedu na sasvim različite načine. Ovisno o svom karakteru, naglašavam pojedine dijelove priče te će je i publika doživjeti drugačije nego kod kolega pripovjedača.
  4. Glas uvjerenja — ovaj vid glasa također je vrlo specifičan za pojedine pripovjedače, a odnosi se na to koje priče biramo i zašto. Za svaku se priču pitam: Kakve poruke želim njom prenijeti? Je li u priči nešto sporno i mogu li preko toga prijeći? Što smatram bitnim u životu? Stojim li ja kao osoba iza te priče?

Na koje načine koristite svoj glas u svakodnevnom životu? Za što ga dižete? Što prešućujete? Tko po vama ima ili nema pravo glasa? Kad vam pukne glas?

Zašto su na slici zvona? To saznajte ovdje 🙂

Objavljeno

5 pozitivnih učinaka priča

250 riječi — 1,5 minuta

  1. Razvijaju govorne vještine i rječnik

    Redovno slušanje priča, kroz bilo čitanje bilo pripovijedanje, čini čuda kad su jezične kompetencije u pitanju! Djeca koja slušaju više priča, lakše se izražavaju, imaju manju tremu i prije dođu do izražaja među vršnjacima.

  2. Olakšavaju učenje

    Sve je jednostavnije naučiti kad se prikaže kroz dobru pripovijest — tako je bilo još u najranije doba, kad su se kroz mitove objašnjavale prirodne pojave ili društvena pravila. Ali jednako se odnosi i na suvremenu školu — kako društvene predmete poput povijesti ili jezika, tako i prirodne znanosti. Danas se čak i u matematici pripovijeda, pa cijeli udžbenici koriste primjerice priče Ivane Brlić Mažuranić da bi predmet približili djeci.

  3. Potiču emocionalnu inteligenciju

    Dokazana je činjenica (na primjer, ovdje) da se, slušajući priče, uživljavamo u likove i razvijamo empatiju. Ljudi koji čitaju ili slušaju priče, lakše suosjećaju s drugima te razvijaju sposobnost promatranja situacije s više gledišta. Time pomažu povezivanju pojedinaca, ali i čitavih skupina

  4. Povezuju s kulturom i baštinom

    Svaka priča nosi neizbrisiv pečat vremena i mjesta na kojemu je nastala. Čak se i bajke, te svevremenske pripovijesti, razlikuju od mjesta do mjesta po detaljima, pa čak i cijelim ulomcima (znate li kako glasi hrvatska Pepeljuga?) Slušajući priče, možemo se upoznati sa čitavim svijetom.

  5. Opuštaju

    Nije čudo da se priče često slušaju pred spavanje. Tko ne voli utonuti u san uljuljkan u ugodne riječi, drage junake i zanimljive događaje? Na isti se način mogu koristiti i kako bi se stvorila oaza mira tijekom dana. Recimo, ovako:

Jeste li danas čuli koju dobru priču?

Pravila privatnosti Ponosno pokreće WordPress